Peter&Green....Blue Guitar 2...

Description YT

Peter&Green....Blue Guitar 2...Oblik:
CD, Kompilacija, Reizdanje, Stereo
Zemlja: Europa
Oslobođen: 1991
Žanr: Rock, Blues
Stil: Blues Rock.......Popis za praćenje
1 Apostol 3:57
2 Budala nema više 7:44
3 Gubitnik dva puta 4:31
4 Slabo dan 5:08
5 Plakanje te neće vratiti. 5:08
6 Moram je vidjeti večeras. 5:52
7 Posljednji vlak za San Antone 5:33
8 Žena ne 5:05
9 Što da radim? 3:53
10 Šetnja cestom 3:48
.............Prateći vokali – Carol Ingram, Pam Douglas
Bas gitara – John Edwards*, Kuma Harada, Paul Westwood
Poklopac [dizajn poklopca], dizajn [dizajn poklopca] – Helen Willey
Bubnjevi – Dave Mattacks, Reg Isidore
Harmonika, glavna gitara, vokal – Peter Green (2)
Glavna gitara, ritam gitara – Snježno bijela
Orgulje – Peter Bardens, Roy Shipton*
Udaraljke – Lennox Langton (2), Morris Pert
Klavir – Dave Wilkey, Peter Vernon-Kell
Producent – Peter Vernon-Kell
Ritam gitara – Ronnie Johnson
Bilješke
Standardna sanduka za nakit s knjižicom od 4 stranice. Proizvedeno u Njemačkoj.......U lipnju 1984. imao sam priliku pregledati "Peter Green" Les Paul Standard.
Tjedan dana ne prođe bez da me pitaju o dobivanju "Peter Green tona". Obično je tragač suzio svoje mogućnosti na ovaj ili onaj kamionet, i samo želi neke konačne smjernice. Iako sam uvijek iznenađen čuti pitanje, to zapravo moli drugoga. Koji Peter Green ton?
Većina igrača, bez obzira na stilske sklonosti, svjesna je genija Petera Greena.
Engleski gitarist cijenjen je zbog nevjerojatnog tona i fluidnog vibrata, a njegov je rad danas inspirativan kao i prije 40 godina. Očito pod utjecajem chicago blues velikana poput Otisa Rusha i Buddyja Guya, Green je imao vokalne i kantautorske kotlete da stane uz svoje američke idole. Početkom 1969. godine Green i njegovi kolege iz benda obavili su boravak u čikaškom Chess Studiosu kako bi upravo to učinili. Za moje uši, malo suzdržano sviranje na rezultirajućem Fleetwood Macu u Chicagu otkriva sirovi zvuk Greenove tehnike jasnije od džemova po kojima je Mac bio poznat na njihovim nastupima uživo. Bez obzira na sesiju, Greenovo korištenje višestrukih postavki preuzimanja - ponekad unutar jednog solo nastupa - pokazuje njegov avanturistički duh i želju da izvuče maksimalni emocionalni učinak iz bilo kojeg instrumenta koji je svirao. Za njega se radilo o okolini – samoj pjesmi.
Imao sam sreće vidjeti Greena i Maca na novogodišnjoj reviji u Chicagu 1968.
Čista snaga njihovog potpisa loping shuffle mogao bi napraviti vjernika od kamenog zida. Tijekom emisije Green se izmjenjivao između Les Paula i Stratocastera. U to vrijeme, moje ograničeno razumijevanje inherentnih razlika između dvije gitare nije mi omogućilo da otkrijem veliku razliku. U njegovim rukama, instrument je obavio njegovu ponudu.
Premotavanje unaprijed 15 godina: U lipnju 1984. imao sam priliku pregledati "Peter Green" Les Paul
Standard. U to je vrijeme pripadao pokojnom Garyju Mooreu koji je u gradu podržavao Rusha na njihovoj turneji Grace Under Pressure. Radili smo zajedno neko vrijeme i postali prijatelji, pa me nazvao kad je došao u grad. Moore je imao slobodnog vremena tijekom dana i izrazio interes za posjet radionici. Oboje smo bili veliki fanovi Petera Greena i spomenuo je da je legendarni '59' puknuo direktno od Greena. Moore mi je jedva čekao pokazati gitaru – toliko da ju je, kad sam ga pokupio u hotelu, izvukao iz kućišta prije nego što smo uopće ušli u automobil. Sjećam se kako je bilo nestvarno stajati u ulici Clark u Chicagu držeći tu gitaru. Cerekali smo se kao mala djeca s novom igračkom.
U dućanu sam garyju dao obilazak mjesta i upoznao ga sa svim dečkima.
Onda smo Gary i ja otišli u ured svirati gitaru. Upalio sam Marshallov pleksi iz '68 i uključio ga u rafal za njega. Sjedeći točno preko puta mene, Moore je lansirao u notu-for-note naslovnicu Fleetwood Mac's "Stop Messin' Round." Pozicija dvostrukog preuzimanja dala je uvjerljiv ton koji je bio prepoznatljiv i jedinstven. Moore mi je dao gitaru i nagovarao me da dam sve od sebe. Mijenjali smo sjekiru naprijed-natrag na radost cijele trgovine.
Da budem iskren, kad je Moore svirao, zvučalo je slično Garyju Mooreu čak i kad je kanalizirao Greenove lizanje.
Kad je bio moj red, dao sam sve od sebe da repliciram Greenove rifove na instrumentu koji je napravio snimke iz kojih sam naučio. Moore je uspio biti milostiv u vezi mog sviranja. Ipak, s odabrana oba gitarska pickupa, priznali smo da je nešto posebno u tonu. Da je bila neka druga gitara, možda bismo stali tamo.ladislav&zivanovic.......