Cruciferius&A Nice Way...Of Life..1970 Full Album..

Description YT

Cruciferius&A Nice Way...Of Life..1970 Full Album..Oblik:
Vinil, LP, Album
Zemlja: Francuska
Oslobođen: 1970
Žanr: Jazz, Rock, Funk / Soul
Stil: Jazz-Funk, Psihodelični, Prog Rock, Ritam & Blues, Hard Rock
........Popis za praćenje
Maskente crédits
A1 Velika ptica
Napisao – E. Floyd*, S. Cropper*
7:18
A2 Što si učinio
Napisao – B. Paganotti*, M. Perru*
5:18
A3 Pokušajmo
Napisao – M. Perru*
3:32
B1 Lijep način života
Napisao – F. Bréant*, M. Perru*
2:10
B2 Gimme Neki Lovin
Napisao – S. Winwood*
3:30
B3 To mora biti pravilo.
Napisao – M. Perru*
4:21
B4 Dijete iz džungle
Napisao – F. Bréant*, M. Perru*
4:49
B5 Annabel Lee
Napisao – B. Paganotti*, E. A. Poe*
5:35
.............Dizajn – Claude Caudron
Režirao – Cruciférius!*
Bubnjevi [Uncredited] – Patrik Jean*
Gitara [Uncredited] – Marc Perru
Tipkovnice, Vibraphone [Nekredificirano], Naslovnica [Izvođač] – Francois Breant*
Savladao – LIJEČNIK OPĆE PRAKSE (2)
Pod nadzorom – Franz Auffray
Vokali, Bas [Uncredited] – Bernard Paganotti
.............Neka vrsta francuskog uzeti - s engleskim vokalom - na početku 1970-ih hard-rock / "heavy psych" zvuk. S obzirom na to da je nekoliko članova Magme bilo upleteno (tj. basist Bernard Paganotti bio je stalni član, a navodno je i predmamski Christian Vander bio uključen u ranu inkarnaciju benda), očekivalo bi se da će biti malo proggish ili freaky, ali postoje neki proggy prizvuci.. i njihova upotreba jazzy vibraphonea u hard-rock kontekstu je vrlo originalna. Prvo poluvrijeme (tj. prve četiri pjesme) je stvarno prilično impresivno i čvrsto.. dok je druga polovica raznovrsnija, ali se ipak osjeća malo nefokusiranije. Produkcija cvjeta, zaista moćna za današnje francuske standarde, a osim posljednje pjesme "Annabel Lee", koja izlazi pomalo schmaltzy i obična, riječ je o prilično prokleto solidnom albumu.
Nešto jasnije i ne tako poetično i osobno kao album Ergo Suma, možda.. ali stvarno nedaleko od toga da bude u istom stadionu.ladislav&zivanovic…….A kind of French take - with English vocals - at the beginning of the 1970s hard-rock/"heavy psych" sound. Given that several magma members were involved (i.e. bassist Bernard Paganotti was a permanent member, and apparently the pre-mapped Christian Vander was involved in the early incarnation of the band), it would be expected to be a little proggish or freaky, but there are some proggy overtones.. and their use of jazzy vibraphones in a hard-rock context is very original. The first half (i.e. the first four songs) is really quite impressive and solid.. while the other half is more diverse, but still feels a little more unfocused. The production is booming, really powerful for today's French standards, and apart from the last song "Annabel Lee", which comes out a bit schmaltzy and ordinary, it's a pretty damn solid album.
Something clearer and not as poetic and personal as Ergo Sum's album, perhaps.. but really not far from being in the same stadium.ladislav&zivanovic.......